Valerij Bočvarski rodjen je 1949. godine u Beogradu, gde je i završio svoje školovanje. Diplomirao je na Prirodno - matematičkom fakultetu u Beogradu 1974. Od 1.1.1975. zaposlen je u Institutu za fiziku u Beogradu gde u grupi Prof. Dr. Milana Kurepe započinje sa istraživanjima u oblasti fizike atomskih i molekularnih sudara. U okviru poslediplomskih studija razvija elektronski spektometar sa polusfernim monohromatorom i detektorom elektrona. Magistarski rad pod naslovom “Elektronska spektroskopija pragova na molekulima” je odbranio 1980. godine, a 1981. godine odlazi na Univerzitet Pariz XIII gde u Laboratoriji za fiziku lasera započinje rad na svojoj doktorskoj disertaciji pod rukovodstvom Prof. dr.J. Baudon-a. 1.2.1984 godine nominovan je u zvanje Assistant associe de Phisique (1 echelon) na Univerzitetu Pariz XIII. Novembra 1986. odbranio je svoju doktorsku disertaciju pod naslovom “Elastični i neelastični kolizioni procesi H2 - Ne* na termalnim energijama”. Januara 1987. nominovan je u zvanje Maitre de conferances associe (2 echelon ;1 classe) na Univerzitetu Pariz XIII, a februara 1987. izabran je u zvanje docenta na Prirodno - matematičkom fakultetu u Kragujevcu, za predmete : 1. Elektronika sa telekomunikacijama i 2. Razvoj naučno istraživačke misli. Od 1987 do 1990. godine pored rada u Institutu za fiziku u oblasti elektronske spektrometrije, nastavlja saradnju sa Laboratorijom za fiziku lasera Univerziteta Paris XIII na istraživanjima sudarnih procesa metastabila na termalnim energijama sa grupom profesora Jacques Baudon-a. Godine 1990. inicira i sa grupom IOA na Univerzitetu Paris XIII razvija atomski interferometar na bazi longitudinalnog Stern-Gerlach-ovog efekta, što je, kao originalna metoda, omogućilo jednostavnije i preciznije istraživanje procesa interferencije atoma. 1992. godine nominovan je u zvanje gostujećeg profesora, a 1995. u zvanje pridruženog profesora (2 echelon ;1 classe) na Univerzitetu Paris XIII, a iste godine izabran je u zvanje vanrednog profesora na Univerzitetu u Kragujevcu. Godine 1996. inicira i ubrzo pokreće smer osnovnih, poslediplomskih i doktorskih studija Fizika – Informatika na Prirodno-matematičkom fakultetu Univerziteta u Kragujevcu, i osniva grupu za razvoj Ekspertnih sistema u fizici. Paralelno sa atomskom interferometrijom, u Laboratoriji za fiziku lasera Univerziteta Paris 13 radi i na istraživanjima van der Waals – Zeeman-ovih interakcija metastabila na mikro i nano strukturama. Od 1997. do 2000. godine rukovodi medjunarodnim projektom COCOP (9610) sa temama “Atomska Interferometrija” i “Ekspertni sistemi u fizici” a od 2004. do 2006. medjunarodnim projektom “Pavle Savić” sa temom “Van der Waals – Zeeman-ove interakcije metastabila na mikro i nano strukturama”. Godine 2002. nominovan je u zvanje Directeur de la rechercher associer (C.N.R.S. France), a 2003. izabran je u zvanje redovnog profesora na Univerzitetu u Kragujevcu. 2005. sa grupom IOA u Laboratoriji za fiziku lasera, započinje rad u oblasti hladnih atoma razvijanjem eksperimenta na bazi Zeeman-ovog kočenja. 2006-2007 zajedno sa Prof. Jacques Baudon-om i Prof. Jean Reinhardt-om započinje morfološka istraživanja razvoja fizike i publikuje vise članaka u »Annales de la fondation Louis de Brolglie«. Rukovodio je kao mentor izradom tri doktorske disertacije i dve magistarske teze. Bio je stalni saradnik na projektu IFRAF (C.N.R.S. France), kao i na projektu “Atomska, molekulska i optička fizika” kod Ministarstva za nauku i zaštitu životne sredine Republike Srbije. Od 2013. do 2015. u saradnji sa Prof. dr.J. Baudon radi na knjizi Morfologija Fizike, koju 2015. godine objavljuje francuska izdavacka kuca Edilivre. Valerij Bocvarski preminuo je u Beogradu 31. januara 2016. godine. |